Veći dio republikanskog razdoblja u povijest Turske, država je imala snažan utjecaj na gospodarstvo. U 1980-ima premijer Ozal je započeo reforme kojima je gospodarstvo postalo više tržišno orijentirano. Reforme su omogućile ubrzani rast gospodarstva, ali taj rast su često remetile financijske krize od kojih su najznačajnije one 1994., 1999. i 2001. godine. Između 1981. i 2003. prosječni godišnji rast BDP-a bio je 4%. Veliki i rastući deficit javnog sektora, te neadekvatne reforme rezultirale su visokom inflacijom, korupcijom u svim sferama gospodarstva i slabljenjem bankarskog sektora. Nakon krize 2001., tadašnji ministar financija Kemal Dervispokrenuo je reforme zbog kojih je inflacija pala na jednoznamenkaste brojeve, a investicije su porasle i nezaposlenost je pala. Prognoze MMF-a za 2008. govore o očekivanoj inflaciji od 6% u Turskoj. Prema časopisu Forbes Istanbul je s 35 milijardera (stanje 2008.) Četvrti grad u svijetu, nakon Moskve,New Yorka i Londona.
Od 1970-ih uloženi su mnogi napori u jačanju i diverzificiranju gospodarstva. U tome je vrlo važan bio Jugoistočno anatolijski projekt čiji je cilj bio iskorištavanje vode Eufrata i Tigrisa za navodnjavanje i proizvodnju hidroelektrične energije. Iako su se projektu snažno protivili Sirija i Irak, te kurdski separatisti, danas projekt ima devet brana i osam hidroelektričnih centrala. Cilj ovog projekta je pretvaranje suhog tla u jugoistočnoj Turskoj u plodno zemljište.
